Trebamo li objavljivati sadržaje o djeci na društvenim mrežama?

Zagreb, 20. kolovoza 2018 – Na stranicama Zagrebačkog psihološkog društva objavljen je tekst Ivane Ćosić Pregrad koji ukazuje na problematiku objavljivanja sadržaja na društvenim mrežama kada su u pitanju djeca. Čitav tekst dostupan je na poveznici: http://zgpd.hr. Ovdje prenosimo dio teksta.

Internet i društvene mreže jako mijenjaju granice privatnog i onog što postaje javno. Onog trenutka kad nešto objavimo na Internetu, mi zapravo više nad tim sadržajem nemamo kontrolu, i ono prestaje biti intimno, privatno i tajno. Ovisno o tome kako nam je kreiran profil, ali i o samim osobitostima društvenih mreža, te slike mogu vidjeti pa onda i komentirati i ljudi koje mi ne poznajemo i ne smatramo bliskim prijateljima. Onog trenutka kada nešto objavimo, bilo da se radi o nekoj anegdoti s našim djetetom ili fotografijama, mi više ne možemo kontrolirati koliko „naših prijatelja“ će tu objavu podijeliti sa svojim internetskim prijateljima ili unutar grupa kojima pripadaju. Uljuljani u prividnu sigurnost društvene mreže, jer smo okruženi „prijateljima“, često zaboravljamo da naši internetski prijatelji nisu uvijek ljudi koje dobro poznajemo ili neke od njih uopće ne poznajemo u stvarnom životu. Nažalost, postoje ljudi u internetskom prostoru koji nisu dobronamjerni i mogu grubo, ponižavajuće i nedobronamjerno komentirati ili upotrijebiti informacije o djetetu i obitelji. Upravo zbog toga, objavljivanjem slika i previše informacija o djetetu i mjestima gdje se ono kreće i boravi, čak kad to činimo u najboljoj namjeri, možemo ugroziti djetetovo pravo na sigurnost.

Drugi važan aspekt odnosi se na pravo djeteta na privatnost. Objavljivanjem slika svog djeteta, mi odlučujemo podijeliti svoje iskustvo i intimu s drugima. Međutim, tom odlukom i činom, mi otkrivamo i djetetovu intimu i istovremeno ugrožavamo djetetovo pravo na privatnost. Kako se sadržaj objavljen na Internetu teško uklanja i trag može zauvijek ostati „negdje u nekom virtualnom prostoru“, moguće je da jednom u budućnosti tom djetetu neće biti ugodno radi njegovih slika i sadržaja koji su dostupni kako roditeljevim prijateljima, tako i raznim drugim ljudima. Na neki način učestalim objavljivanjem djetetovih fotografija i komentara, kreiramo pred javnosti (prijateljima, obitelji, susjedima, odgajateljima, učiteljima…) sliku o djetetu, koja može biti drugačija od onog kakvo dijete jest i kako se ono samo želi predstavljati drugima u svom okruženju. Iskustva iz kliničke prakse pokazuju da posebno izlažuće za djecu može biti iznošenje podataka i komentara o osjetljivim obiteljskim krizama i teškim događajima na društvenim mrežama i u medijima, što roditelji znaju činiti iz svog osjećaja bespomoćnosti, frustracije i želje za podrškom. Ljudi, a posebno djeca, koji su doživjeli traumu ili prolaze kroz obiteljsku i osobnu krizu su izuzetno ranjivi i osjetljivi tako da izloženost široj javnosti samo povećava mogućnost dodatne traumatizacije iznošenjem neprimjerenih informacija o privatnim i vrlo osobnim temama. Također, izlaganje djece u javnom prostoru, a društvene mreže to jesu, može izazvati jači osjećaj obilježenosti, ponekad jače nego li i sam događaj.

Pročitajte više na http://zgpd.hr.